Kulen-Vakuf, veliko bihaćko naselje, najveće u zoni Nacionalnog parka “Una”, ljeti je turistička Meka. Mjesto na koje s jednog brda motri Stari grad Ostrovica, koji su držali hrvatski Frankopani i Keglevići, potom Osmanlije, a s drugog zidine Havale, nekadašnja ognjišta begova Kulenovića, oba zaštićeni nacionalni spomenici kulture, ljepotom i svježinom hrani smaragdnozelena Una, dijeleći ga na dvije polovine.
Prazne kuće
Lijeva obala, koja, načičkana apartmanima, hostelima, kafanama i restoranima, arhitektonski podsjeća na dalmatinske gradiće s uskim uličicama, jača je od desne, na kojoj još ima ruševina koje podsjećaju na strašno ratno vrijeme u Ljutočkoj dolini. U tursko vrijeme, naselje je nosilo ime Džisr-i-Kebir (Veliki Most), a uspomenu na taj vakat čuva istoimeni restoran, ukopan uz betonski most. Prekoputa njega je restoran “Una”, kako drugačije.
Kulen-Vakuf je čist, pitom i poznat po ljudima koji osmijehom izražavaju dobrodošlicu. U šetnji susrećemo domaćina Muharema Štrkljevića i Stipu Mihića iz bihaćkog naselja Vedro Polje.
– Stipe mi je došao u posjetu. Bio mi je majstor kad sam učio zanat u “Unatransu”, a i ja sam već u penziji – govori Štrkljević. Pitamo ih ko je stariji, a oni se smiju. Posljednjih 20 godina Muharem je svakodnevno išao na posao u Bihać, 80 kilomtara u oba pravca. Kaže kako je Kulen-Vakuf lijep, ali u njemu nema ljudi. – Nema nas mnogo, pogledajte sve ove kuće, prazne su. Samo ljeti dođu vlasnici, onako, nostalgije radi – dodaje Štrkljević. Slično kaže i nastavnik u penziji Sulejman Burzić, kojeg smo susreli na kućnom pragu prije nego što je ugrabio za Bihać da promijeni vozačku dozvolu. – Samo da je više raje i da je Una čistija – prokomentirao je Burzić.
Iznenađeni, pitamo ga zar Una nije ovdje čista, a on objašnjava da su iz nje pobjegli riječni rakovi, čije je prisustvo znak da je voda čista. Staračke dane ovdje provodi Hafiza Šahinović. Suprug joj je umro, ali djeca je paze. Više je starih nego mladih, kao što je više praznih nego punih kuća. Obnovljena džamija sultana Ahmeda III u centru mjesta ne napuni se ni za džumu.
Med i orasi
Šahovske susrete mladih talenata u Kulen-Vakufu održava mještanin Edo Duraković, aktivni šahovski radnik. U vrijeme “Una-regate” živne Kulen-Vakuf, reklo bi se, druga čaršija, ni traga od one kada zapadaju oktobarske kiše i kad snjegovi s Ljutoča blokiraju život. Ljubazni mještani prepričavaju nedavnu posjetu bivšeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića, koji je sišao s Rotary voza, koji povremeno tutnja kroz NP “Una”, i razgalio im srca duhovitošću i neposrednošću. – Mesićeva sekretarica kaže mu da kupi meda, trebat će mu, a Mesić joj dobacuje: “Treba meni i oraha” – prepričavaju anegdotu koju je bivši hrvatski predsjednik podario okupljenima na čaršijskom trgu.
Branjen sa 10 topova
U Kulen-Vakufu su bile dvije tabije i dvoja vrata, a posadom je u osmanlijsko vrijeme zapovijedao aga, kao ćehaja ostrovičkog kapetana. Naselje je nekada branjeno sa 10 topova. Tridesetih godina 18. stoljeća Mahmut-paša Kulenović tu je sagradio džamiju i ostavio vakuf da se njome upravlja pa od tada datira ime ovog pitomog mjesta. Kulen-Vakuf je teško stradao u septembru 1941., kada je, prema različitim izvorima, ubijeno od 1.300 do 2.300 civila bošnjačke nacionalnosti.
/avaz.ba
